Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura
  Sunčana Janovich           15.02.2022.         2741 pogleda
Vjenčanica

Mama je bila Renatina krsna kuma. Sestra i ja bile smo, ponekad, ljubomorne zbog njezina savršenstva, gotovo u svemu. Odlikašica, sportašica, druželjubiva, i još k tomu, izuzetno lijepa i zgodna. Sve što je odjenula, bez greške je pratilo građu tijela. Činilo mi se da bi i vreća za krumpir na Renati izgledala poput najnovije modne kreacije. 

Kontra Renati bile smo nas dvije. Mama je govorila da ju podsjećamo na Loleka i Boleka. Jedna premršava, druga buhlasta. Objema je mane prikrivala na samo njoj poznati način. Jednoj je trebalo,  u modnom izričaju, dodati poneki kilogram, drugoj oduzeti nekoliko.

Bila sam  pri kraju osnovne škole,  a savršena Renata studentica. Nije često dolazila u Grad. Možda par dana za blagdane, i nešto duže preko ljetnog raspusta, al' ni to duže nije trajalo kao kod drugih. Pričalo se da honorarno zarađuje kao fotomodel, i da je već u ozbiljnoj vezi s mladićem nadaleko poznatog prezimena. Pa, od savršenstva nismo ništa drugo ni očekivali. 

Samo, u 20-oj godini, pa već ozbiljna veza, nije se to mami, Renatinoj kumi, nikako sviđalo. Šta će biti od fakulteta? Ako se uda i rodi, hoće li i kako sve stići? Sto je pitanja mama postavljala samoj sebi, i na ista i odgovarala, sve dok se jednog dana savršenstvo nije pojavilo.

- Kumooooo, evo me, ja sam, Renataaaa, gdjeee steee ??!!!!!!! - odjekivalo je dvorištem

- Jao, Renata, sunce kumino, pa daj da te izljubim, zašto se nisi javljala tako dugo?! - poskočila je mama i potrčala zagrliti Renatu.

- Evo me! Kumo, odlučila sam da ćete mi vi sašiti vjenčanicu! Donijela sam sve što vam treba. Mogu si priuštiti najskuplje vjenčanice, al' nek' najljepšeg dana imam nešto što su šivale vaše ruke - odgovara patetično Renata

- Renata, jel' ja to dobro vidim? Neće tu biti samo vjenčanja, rekla bih da će biti i drugih novosti ?!  - tek tada je primijetila nešto zaobljenije savršenstvo.

- Da! Da! Bit će! Jako smo sretni! Kumo, njegovi roditelji žive u Engleskoj, ne mogu dugo ostati u Gradu, ajde ostavite sav posao sa strane, nek' vjenčanica bude što prije gotova, može?

Ma, može, kako ne bi moglo, sunce kumino!

Svi drugi poslovi odgođeni su, mušterije će prigovarati, neka ih, neka prigovaraju, al savršenstvo će zablistati u kuminoj kreaciji. 

Jedna proba, druga, šljokice, blještavilo još neviđeno u šnajderaju, perlice, čipka, svila, Renata cvrkuće, prezadovoljna je vjenčanicom, uskoro će i dan vjenčanja, kuma će imati počasno mjesto, odmah do njezinih roditelja, sve je dogovoreno, oko 200 uzvanika, šlajer će nositi šest djevojčica, muzika stiže iz metropole, ništa domaće, sve strani hitovi.

U velikom tjednu, koji je trebao kulminirati vjenčanjem, dolazi k nama Renatina mama. Pa, sve je dogovoreno, mama je i njoj sašila haljinu, nije li možda došlo do neke promjene zakazanog vjenčanja?

- Čuj, one šljokice za šlajer možeš sašiti nekom drugom! Renata je noćas rodila. Vjenčat će se samo kod matičara, bez uzvanika i vjenčanice, obući će kostimić. Samo oni i kumovi, kad se malo oporavi od poroda.

- Nije moguće! Dvije sam rodila, nisam ih našla u kupusu, valjda znam kako izgleda trudnica pred porodom! Pa, prije tri tjedna trbuh jedva da se vidio! - očajno odgovara mama, potpuno zaboravljajući da bi se trebala radovati, čestitati Renatinoj mami, pa, dijete se rodilo. 

- Ajd' ti nama daj onaj mentol liker, da mi nazdravimo, pa prvo mi je unuče - konačno će smireno novopečena baka I nazdravile su, za bebu, za zdravlje.

Po vjenčanicu dugo nitko nije dolazio. Otužno je visila s unu trašnje strane ormara, što ga je mama koristila za odlaganje materijala donijetih na šivanje.

- Ah, 200 ljudi nije vidjelo vjenčanicu, a toliko sam se trudila. Al' kako me je oko prevarilo, to mi se nije nikad dogodilo!! Nije se njoj žurilo zbog njegovih iz Engleske - uzdisala je mama svako malo.

Još smo mjesecima kasnije po kući pronalazili šljokice, upale u tepih, pa i kad smo sasvim zaboravili na nikad viđene svatove, one su nas podsjetile na Renatu, koja je sasvim prestala dolaziti u Grad.

Savršenstvo, zvano Renata, srozalo se u maminim očima, onog dana kad je javila nek' mama proda vjenčanicu, ako netko bude zainteresiran.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priče iz šnajderaja