Tik-tak. Posljednji dan stare 2025. lagano otkucava. Dok neki dimnjačari jure u trgovinu kako bi prije zatvaranja kupili nekoliko boca pjenušca i grčke slatke naranče, vrijedne domaćice peku kolače za novogodišnju noć, a domaćini meso, uz nezaobilazno močenje grla rakijicom ili malo boljim vinom... - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Naravno, neki će svetkovati u hotelima, restoranima, diskoklubovima, kod prijatelja ili na trgovima. Što je bilo, bilo je, idemo sada ispočetka. Opet nam dolaze nove dijete, zakoni, nova prostranstva, novi pečati u putovnicama, nove prinove u obitelji, sve će biti nekako novo, a staro. Što se tiče putovanja, u ovoj je godini već sve rečeno, pa ću preporuke ostaviti za početak novog ljeta. Na današnji dan uvijek preporučujem svima da otvore sve butelje koje imaju u kući.
Čemu ih čuvati, u današnja vremena treba uživati danas, a ne sutra jer svako je sutra u ovo ludo doba – prilično neizvjesno! Kraj godine uvijek budi osjećaje završetaka i novih početaka. Godina iza nas zatvara se kao knjiga sa žutim stranicama uspomena, dojmova i mnogih jutara. Iza svakog kraja stoji tiha zahvalnost za sve puteve koje smo prošli, osobe koje smo upoznali i trenutke koji su nas zauvijek promijenili. Vrijeme između starog i novog kalendara uvijek je poziv na usporavanje. To je prostor u kojem treba odložiti ono teško, nepotrebno, stvari koje nas više ne vode naprijed. Zaboraviti sitne nepravde, propale planove i neispunjena obećanja — jer kad prelazimo u novo poglavlje, ne moramo nositi sav teret starih stranica.
A što treba pamtiti? Pamtiti smijeh, spokojna popodneva na nepoznatim mjestima, putovanja koja su nam pokazala svijet, ali još više — nas same. Pamtiti trenutke hrabrosti, jer upravo iz njih nastaju buduće pustolovine. Silvestrovo nije samo noć vatrometa i zdravica, to je granica između “još jednom” i “počinje iznova”. Dok brojimo posljednje sekunde, svatko od nas zapravo planira novo putovanje — ne samo po kartama i zemljama nego i kroz vrijeme koje dolazi.
Naziv Silvestrovo dolazi od pape Silvestra I. (314. - 335.), 33. nasljednika sv. Petra, koji je umro 31. prosinca i za čijeg je pontifikata Konstantin Veliki dopustio kršćanstvo Ediktom iz Milana 313. Svetac je postao zaštitnik stoke i od gube, ali nema izvorne veze s proslavama, običaji su preuzeti iz poganskih rituala, poput buke, vatre i maskiranja za protjerivanje zlih duhova. U Hrvatskoj se Silvestrovo spaja s europskim tradicijama: nova odjeća, ples i vatra simboliziraju obnovu, slično rimskim žrtvama Janusu ili indijanskim pročišćenjima.
