Isus bi se sam pribio na križ kada bi vidio kakve su idiote stvorili ljudi svojim djelovanjem osnovanim kao na njegovom učenju. Naravno, namjere su mu bile plemenite i poštene, ali je možda ipak u nečemu pogriješio. Onako mlad, nije shvatio s kakvom ruljom ima posla. I Sokrat i Isus i Mahatma i Martin Luther King pa i John Lennon, jednako su završili svoj ovozemaljski život. Bili su ubijeni! Zašto? Koji je bio njihov krimen?
Zato što su pokušali ljude naučiti prije nego su ti isti ljudi mogli shvaćati. Pokušavali su ljudskom rodu otvoriti oči. Pokušali su ljude naučiti da razmišljaju svojom vlastitom glavom i sami grade svoje stavove o svemu oko sebe. Učili su ih, i svojim primjerom i životom, pokazivali kako stvoriti svoje moralne vrijednosti i stavove, i ne samo to, nego tako i stvarno živjeti. Ništa od toga. Ljudi su i dalje ostali na istom nivou. Glupom i idiotskom. Svojim ponašanjem i djelovanjem, tokom 2000 godina, su pokazali da nisu naučili niti shvatili išta. Dapače, otišli su korak dalje pokazujući da mogu biti još gori nego što su bili i tome nema kraja.
Sokrat je, netom prije smrti rekao: „No vrijeme je da krenemo. Ja u smrt, a vi dalje kroz život. Tko ide boljemu to Nitko ne zna“.
Ljudi su, nakon što su se fizički riješili Isusa kao filozofa, počeli, kako bi na neki način ublažili svoj barbarski čin, od njega stvarati mit i božanstvo. Tako su mu davali razne epitete: Božji sin, mesija, prorok, otkupitelj grijeha i td. I tako do dana današnjeg prave se da štuju, veličaju i cijene tog mladog filozofa, kojeg su divljački zatukli, umjesto da jasno priznaju, nakon 2000 godina da su, mahom, obični podmukli licemjeri i prevaranti.
Sad se, povodom pripreme za proslavu Isusovog rođenja, pokušavaju nadmetati tko će otići korak dalje u tom svom licemjerju, pritom potpuno zaboravljajući tog slavljenika. Prvo se netko sjetio da od Sv. Nikole, stvori nekog simpatičnog starčića obučenog u crvenu (Coca cola) uniformu, koji djeci nosi darove i zove se „Djed Mraz“. Potom su ga nazvali „Djed Božićnjak“. Ni to nije bilo dovoljno da taj izmišljeni lik bude jedan jedini. Jedan, kome su se djeca radovala. Pojavile su se Crvene kapice, „Crvenkapice“, koje je mogao nabaviti svatko, pa su tako zapravo ubili važnost Djeda mraza, da bude jedan i poseban.
Na taj način su zapravo uništili i ono malo veselja u iščekivanju dolaska tog posebnog gosta. Onda su se pojavili motoristi u crvenim odijelima Djeda mraza, i nazvali se „motomrazovi“ koji dijele djeci poklone upitne vrijednosti, a zapravo se besplatno reklamiraju na javnim televizijama i portalima, ne shvaćajući da su zapravo uništili vrijednost pojma „Djed Mraz“. Vrhunac licemjerja je, u zadnje vrijeme, pojava Bake Mraz. Neki su otišli i korak dalje, pa su počeli oblačiti i životinjama crvene kapice i odjelca, praveći se da je to simpatično, a zapravo je primitivno i glupo do bola.
Pada mi na pamet jedna povjesna izreka: „Kad na konja obučeš odijelo Djeda mraza, on je i dalj konj“. U svem tom ludilu nekakav čovjek je počeo svoj salaš opremati stotinama i tisućama lampica, stvarajući turističku atrakciju. Ljudi zapravo dolaze vidjeti masu kineskih LED dioda i stupanj ljudske gluposti na djelu. Zadnju sliku, koju sam vidio, su traktori i poljoprivredni strojevi umotani u stotine tisuća onih istih lampica kako paradiraju kroz selo. Krasno. Možda bi, nekoj budućnosti, mogli nogometašima navući crvena odijelca pa neka igraju. Pitam se gdje je kraj ljudskom idiotizmu i ima li ga?
I što sad? Aha, pa mi smo u ovome svemu zaboravili Isusa i njegovu namjeru da pomogne čovječanstvu. Da ljude učini boljima, da imaju dostojanstvo, da se budu pošteni. Ništa od toga. Reklame na ekranima koje urlaju: kupite, uštedite, trošite, gomilajte i sve to za Isusa. Black Freeday-i, popusti na kućne aparate, WC školjke. Sve za Isusa!
