Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Ekonomskog instituta, Ministarstva financija, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, mi smo daleko od idile kojom je ocijenjen župan Virovitičko-podravske županije u časopisu Forbes u oglasu koji je očito plaćen. Relevantni podaci ukazuju na sljedeće:
Dvije najsiromašnije županije su Virovitičko-podravska i Karlovačka županija i njihovi stanovnici žive s dohotkom koji je za trećinu manji od prosjeka Hrvatske, a stopa siromaštva kreće se od 38 do 48 posto. Dakle, gotovo svaki drugi stanovnik šireg područja Karlovca i Virovitice živi u siromaštvu. U obje županije problem su ne samo niski dohoci već i velika nejednakost u raspodjeli dohotka, što je općenito slučaj u siromašnijim županijama. U Virovitičkoj županiji, primjerice, stopa nezaposlenosti porasla je sa 23,9 na 30,5 posto od 2008. do 2011. godine. Nažalost, danas je taj postotak još veći.
Ako promatramo godišnje prosjeke i kretanja pokazatelja za četverogodišnje razdoblje između lokalnih izbora, 2012. godine je evidentiran prosjek od 10.180 nezaposlenih osoba, a 2009. 7.166 osoba, što znači da je u četverogodišnjem razdoblju nezaposlenost povećana za 3.014 osoba. Također, bilježimo i konstantan pad zaposlenih osoba kod poslovnih subjekata i obrta: 2008. god. 20.686 zaposlenih, a 2011. god. 18.185.
Negativni trendovi uočeni su i kod isplate osobnih dohodaka. Virovitičko-podravska županija je trenutno, prema prosječno isplaćenoj plaći, zadnja u Republici Hrvatskoj s plaćom koja je čak 17 % niža (935 kuna) od prosjeka Hrvatske (5.501 kuna).
Ako govorimo o rastu prihoda, treba imati na umu kako su oni ipak minorni i da su nominalno manji u odnosu na rast troškova života. Ukupan prihod od 4,471 milijardi kuna ostvaren u Virovitičko-podravskoj županiji u 2011. godini, čini 0,7% ukupnog prihoda ostvarenog na razini Republike Hrvatske. Time je Virovitičko podravska županija pozicionirana na 19. mjesto u Republici Hrvatskoj.
„Tradicionalne" grane gospodarstva kao što su drvna industrija, poljoprivreda, proizvodnja građevinskih proizvoda (cigla, keramičke pločice...) i dr., već nekoliko godina stagniraju.
Poljoprivredu i dalje karakterizira usitnjenost površina, nedostatak finalnih proizvoda te nepovezanost proizvođača, međusobno i s tržištem, uz izostanak ulaganja i inicijativa koje je trebala pokrenuti regionalna i lokalna samouprava (pr. navodnjavanje).
Građevinski sektor gotovo da i ne postoji jer sve značajnije projekte izvode izvođači izvan područja županije.
Obrt i malo gospodarstvo u takvom okruženju ne djeluje razvojno već uglavnom služi kao pomoćni model za samozapošljavanje i preživljavanje.
Politika podrške tom sektoru je krivo definirana i loše se provodi što nam najbolje ilustrira primjer poduzetničkih zona kojih na području županije ima čak 45, a one su uglavnom u funkciji poljoprivrede jer se na njima većinom uzgaja korov.
Petnaestak zona bi bilo dovoljno kad bi se u njih uložila raspoloživa financijska sredstva i izgradila sva potrebna infrastruktura te uz snažnu promociju i podršku privukli investitori.
Zbog izostanka investicija i otvaranja novih radnih mjesta događa se snažna depopulacija stanovništva i emigracijski procesi.
Popisom stanovništva 2011. godine na području županije živjela su 84.836 stanovnika, a 2001. njih 93.389, što znači da unazad deset godina imamo 8.553 manje stanovnika.
Sjeća li se itko više sjednice Vlade u Virovitici prije šest godina i zaključaka na osnovu kojih je, primjerice, izgradnja brze ceste Gradec-Virovitica trebala započeti 2008., a završiti 2011. godine, dok je realizacija sjeverne obilaznice Virovitice trebala biti 2007. godine? Virovitica je županijsko središte koje je najudaljenije od autoceste (75 kilometara do Kutine, 110 kilometara do Varaždina, 130 kilometara do Osijeka, 72 kilometara do Pečuha) i brze ceste (92 kilometara do Gradeca).
Projekt navodnjavanja započet je 2006. godine, vinskih cesta 2002., a poduzetničkih zona 2000. godine.
Takve kratkoročne investicije mogli bi nabrajati do u nedogled, one traju od najave do zaborava, a strateški dokumenti se provode sporadično.
Najbolji primjer za to su županijska razvojna strategija 2011.-2013 .godine i Master plan turizma 2009.-2019.
Svi relevantni pokazatelji govore kako se na području županije iz godine u godinu živi sve lošije i da velik broj stanovnika živi na pragu siromaštva, a posljedica toga su veliki emigracijski procesi naročito kod mlađe i obrazovanije populacije.
Za kraj, moglo bi se zaključiti da su najveća stopa nezaposlenosti od 35%, najmanji prosječni dohodak u RH, prometna neizgrađenost, dug za traktore i sl., "fantastične" reference prema kojima i Forbes "daje pozitivne ocjene". Pitanje je da li su u Forbesu mislili na našu županiju, bez obzira na naizgled plaćeni oglas?!
