Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  biLJana

Zašto ne možete ubiti muhu?!

  Biljana Kovačević           27.04.2024.         1915 pogleda
Zašto ne možete ubiti muhu?!

Svi smo doživjeli trenutke kada nekoga dragoga očekujemo ili neki događaj koji nam je vrlo važan u životu i kada nam se čini da vrijeme toliko sporo prolazi, da se vuče poput nekog lijenog puža i da nećemo uspjeti toliko dugo istrpjeti to čekanje. S druge strane, družeći se u lijepom društvu sa nama dragim i zanimljivim ljudima, znamo reći: „ Ahh, kako vrijeme brzo leti!“

Istina jest, da smo primijetili da se nešto neobično događa oko nas, da ne uspijevamo odraditi ono što smo nekada mogli u istom vremenskom periodu. Nije samo naš subjektivni osjećaj za to, već i mnogi znanstvenici se bave tim pitanjem i potvrđuju da se doista nešto mijenja. Promjene koje se događaju na ovom našem lijepom planetu Zemlji, dio su većih promjena u Svemiru. Poznato je da mi jako malo, gotovo ništa ne znamo o tom pojmu koji nazivamo, Svemir, Univerzum i sl.

Možemo taj „prostor“ smatrati jednim velikim gibanjem, stalnom promjenom koja ne prestaje, koja se urušava u sebe i stvara iz sebe i nema kraja. Kao dio jedne velike promjene, što mi možemo drugo biti, nego isto takva promjena! Svaka mjena ima svoj ritam, svoje dobre i loše cikluse pa i sve ono što je zahvaćeno tom mjenom umiranja i stvaranja.

Koliko god se čovjek trudio kroz povijest da sebe istakne kao centar i da sebi veće značenje nego što ga stvarno ima u cijelom poretku, nije uspio ništa drugo no da taj poredak okrene protiv sebe. Ne mogavši prihvatiti činjenicu da je samo mrvica, točkica, točkić u plutajućem bezgraničnom moru takvih, snažio je promjene koje su na kraju dovele ili dovode do njegovog potpunog nestanka. Jedna sasvim obična usporedba, kao kada odličan i samouvjeren plivač, uporno pliva protiv struje očekujući da je jači od nje.

Svi su suglasni da je vrijeme relativan pojam oviseći o subjektivnoj ili objektivnoj percepciji. Već se naveliko piše i da vrijeme ne postoji, da je ono samo iluzija. No, u ovom našem svijetu koje je određeno vremenom, ono ipak nije jednako za sve. Znanstvenici su utvrdili da ono brže prolazi za sitnije organizme, nego za veće, npr. čitali smo o leptirima, vilinom konjicu i drugima koji žive samo jedan dan. No u njihovom svijetu, taj dan je dug kao naša jedna godina.

Također sam naišla i na informaciju da brzina okretanja određenog planeta ovisi o njegovoj udaljenosti od Sunca, što dovodi i do različitosti oblika i izgleda možebitnog života na njima. Razvoj tehnologije omogućio je čovjeku da istovremeno prati događaje po cijelom svijetu. Njihova količina premašuje mogućnost ljudskog mozga da ih procesuira na odgovarajući način te tako stječemo dojam da se sve ubrzava. Naprosto čovjekov biološki ritam je usporeniji od onoga što nam promiče pred očima.

Pitam se da li mi doista brže starimo ili je osjećaj subjektivan? Kako objasniti poplavu kozmetičke mašinerije koja proizvodi već suludan broj preparata za pomlađivanje? Koji bi bio smisleni razlog našeg tjelesnog produženja života i mladosti kada nismo u stanju u okviru ovog postojećeg života pomaknuti svoju svijest ni milimetar na ljestvici?

Što opet dokazuje naše ponašanje unatoč znanju da su određene tvari koje konzumiramo štetne po nas, a mi u tome ustrajavamo. Kada se nađem u neprilici u životu, uvijek si izrecitiram rečenicu: „Ako ne želiš biti dio rješenja, onda si dio problema!“

Sasvim jednostavno. Ne postoje uvijek rješenja koja su taj tren za sva vremena, no kao i sve ostalo postoje koraci do trajnog rješenja. Rješavaš dio po dio, male djeliće dok ne ostvariš svrhu. Kaže se da je i sa srećom tako. Ne postoji „velika sreća“, postoje trenuci koji te čine sretnim, a sve zajedno je zbir.

Tko se imalo ikada dotakao neke psihološke literature, pročitao je da se ljudska ubjeđenja najbrže mijenjaju u stanju šoka. Ovo što svijet sada proživljava može se nazvati „Šokom nad šokovima“! Da bismo ušli u Novo doba Zemlje, i mi bismo u nečemu trebali postati novi. Ljudi su zbunjeni. Sukob starog i novog vrlo je žestok. Na jednoj strani jačaju pokreti protiv dosadašnjih religija, Crkve a na drugoj oni koji ih žele ojačati.

Nažalost, mnogi i dalje ne znaju razliku između religioznosti i duhovnosti. Poistovjećuju to. Misle ako si vjernik i smjerno se pridržavaš pravila određene Crkve, da si duhovan. Ne, nisi. Duhovnost se isključivo odnosi na stupnjeve razvoja ljudske svijesti. Tako su i mnogi prevareni oko poistovjećivanja duhovnosti sa siromaštvom.

Gladan i bos misli samo kako će se najesti i utopliti. Iskustvo gladi može pomoći pri razvoju svijesti, no nije jedini čimbenik. Kada želudac krulji, mi mislimo samo na njega (... i koricu kruha...) „Kruh naš svagdanji daj nam danas..... „ Kada molimo za kruh, mi simbolički molimo za sve što nam kao ljudskom biću pripada od Boga. Čovjek ne živi samo od tjelesne već i duhovne hrane.

Molitve pomažu, vjerujućima pomaže njihova vjera, no sam rezultat duhovnosti mora dati promjena. Promjena stavova, uvjerenja, starih navika... Duhovna hrana je sve ono što hrani našu dušu. Ona je različita od čovjeka do čovjeka. Skloni smo naše ovozemaljske želje brkati sa hranom za dušu. Istina, dio njih jest, no samo ono što činimo kada osjećamo da smo ukorijenjeni u sebi, što osjećamo da je za naše dobro, ono gdje se osjećamo sigurni i jaki, autentični, to je ono što naša duša traži od nas.

Čovjeku kojem je sve oduzeto, od slobode izbora, kako će i na koji način živjeti i oblikovati svoj život, čovjeku kojem su oduzeta prava da zarađuje i pristojno živi od svoga rada, čovjeku kojem je oduzeto pravo na obrazovanje, potreba za svim tim koči napredak i u njegovoj svijesti. Kada smo fokusirani samo na nemanje, na nešto što nesmijemo, nešto što nas ograničava, mi u sebi uzgajamo i ograničenu svijest. Kao čovjek koji živi u malom stanu, ne može vidjeti da izvan njega postoje i druge stvari koje nisu osigurane samo za neke, već za sve. Ljudima je podarena sposobnost maštanja da bi mogli kreirati različite živote za sebe. Zamišljati i ono što oku još nije vidljivo. Svijest koja je učmala, smrdi kao voda u bari. Ne može se pomaknuti.

Volim ovo naše vrijeme nazivati Faustovskim – Vrijeme prodanih duša! Malo je onih koji su doista svjesni da su se prodali. I upravo na duhovnom planu vodi se rat za duše! Nije li riječ DANAS značajna u Molitvi Očenaš? Molimo za danas, sada i ovaj trenutak jer se nemožemo najesti i za sutra! Kruh svagdanji je dar od Boga! Namijenjen je svima. To se odnosi na pravo da svi imaju ono osnovno potrebno za život.

Kada molimo za danas, molimo i za sutra, jer je svako naše danas, naše sutra. To znači da se svaki dan trebamo truditi. Truditi biti čovjek. Truditi stvarati život a ne ga razarati. Kruh naš svagdanji znači da je on naša nasušna potreba, da ga uvijek ima na raspolaganju dosta za sve, da nije privilegija nekih.Ništa ne možemo prisvojiti samo za sebe jer je takav Zakon Svemira. On glasi: Daji i uzimaj! To je balans, to je ravnoteža!

Sve ima svoj uzrok i posljedicu! Sve što dajete svijetu on vam vraća! Sve što mu oduzimate, on oduzima stostruko! Oduzmete li mu nadu u vrijednost čovjeka da postoji, on je oduzme čovječanstvu višestruko!!! Zašto ne možete ubiti muhu?! Zato jer je njeno vrijeme ubrzano. Živi i kreće se brže od vas. Zato oni koji zaostaju za vremenom u kojem žive, moraju biti spremni da će ih vrijeme preteći!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije biLJana