Vlada koja o mikroplastici u podzemlju, u jednom od najvećih ekoloških incidenata u novijoj povijesti države, saznaje od tužitelja ne kontrolira apsolutno ništa. To je jedina rečenica koju danas treba zapamtiti.
Pet dana. Toliko je prošlo od trenutka kad je Plenković u Gospiću govorio da je sve pod kontrolom, a pet ministara pred kamerama pilo vodu, do danas, kad je USKOK objavio da je mikroplastika probila u podzemnu vodu uz odlagalište. Čestice manje od vlasi kose, koje se ne vide, ne filtriraju i ne razgrađuju. Od 148 potvrđenih čestica, 132 su u jednoj bušotini, uz otpad. U jednom uzorku nađen je i teflon, spoj iz porodice takozvanih vječnih kemikalija. Uzorci su uzeti 8. svibnja. Nalaz je napisan u kolovozu, u institutu kojem je osnivač država. Dok su ministri pili vodu, nalaz je već postojao.
Postoje samo dvije mogućnosti. Ili su znali, pa je čaša vode bila predstava za građane. Ili nisu znali, pa Vlada o tome što je u zemlji ispod Gospića saznaje iz medija. Prvo je manipulacija. Drugo je gubitak kontrole. Za oboje se u uređenoj državi odlazi.
Mikroplastika ne nestaje. Jednom kad je u podzemlju, ne vadi se. Voda je odnosi. Kamo? Vještaci danas pišu da nemaju podatke o smjeru toka. Hrvatski geološki institut prije tri dana: voda s odlagališta ide prema Lici, a mjerenje tokova tek treba napraviti. Te podatke prikuplja država. U 570 dana nije prikupila ništa. Ljudima u Gospiću govore da je sve pod kontrolom, a ne znaju ni kamo podzemne vode odnose mikroplastiku i vječne kemikalije.
Država je mjerila vodovod. Mjerila je rijeku. Mjerila je zdence na 350 metara dubine. Sve uredno, i to je dobro. Ali ni jednom nije uzela vodu iz bušotine uz sam otpad, tamo gdje kiša ispire mikroplastiku u zemlju. Mjerili su isključivo ondje gdje su znali da će nalazi biti čisti i tražili su ono što su znali da neće pronaći. To nije nadzor. To je alibi.
I ovdje se ne smije stati. Deseci tisuća tona otpada i tisuće kamiona nisu prešli granicu i završili u srcu Like neprimijećeno. Netko je potpisao dozvole: županija, 2022. i ponovno u listopadu 2024., nakon što je ista dozvola već bila ukinuta. Netko je bio nadležan za otpad koji je prelazio granicu: to je Ministarstvo, a vodili su ga tada Tomislav Ćorić, Davor Filipović i Damir Habijan. Netko je znao i šutio: inspekcija je na lokaciji bila 2023. i 2024., a Vlada je glavnog državnog inspektora, koji je poslije uhićen, u srpnju 2024. ponovno imenovala.
I onda nam danas iz Vlade Andreja Plenkovića tvrde da Ministarstvo "nije napravilo niti jedan propust". Tko to govori? Ministrica Vučković, ista ona koja o mikroplastici u podzemlju saznaje od tužitelja. Ministri su se mijenjali; Ćorić, Filipović, Habijan, Vučković – ali premijer je cijelo vrijeme bio isti.
Čija je odgovornost?
USKOK je danas pokazao da zna mjeriti. Od USKOK-a i glavnog državnog odvjetnika sada očekujem da javnosti kažu istražuju li i taj lanac, dozvole, granicu, nadzor i šutnju, sve do ministarskih kabineta. Ako istraga stane na vlasniku firme i jednom županijskom savjetniku, past će ulični diler, a kartel koji ga je opskrbljivao ostat će netaknut. To nećemo prihvatiti.
Zakon o zaštiti okoliša Vladi daje ovlast da Gospić proglasi ugroženim područjem, sanaciju stavi na prvo mjesto i plati je odmah iz proračuna, pa naplati od onečišćivača. U 570 dana Vlada to nije učinila. Ministar Bačić kaže da će sanacija biti skupa. Skupa je zato što 570 dana nitko nije potpisao ono što je bilo na stolu.
Zato tražim da Vlada u četvrtak, na prvoj sjednici, donese odluku o sanaciji Gospića po Zakonu o zaštiti okoliša: s rokom, s novcem i s imenom odgovorne osobe. Ne novi rok, ne prezentaciju, ne plan za 20. rujna, nego akt s potpisom, objavljen u Narodnim novinama. Folija na otpad prije prve jesenske kiše, za to ne treba ni sjednica. A 15. rujna, prvog dana zasjedanja Sabora, Vlada će morati odgovoriti na jedno pitanje: tko je 570 dana odlučivao da se ništa ne odluči?
Ako u četvrtak nema potpisa, to više nije nesposobnost. To je odluka da Gospić čeka. A Vlada koja to odluči nema što više tražiti od građana: ni povjerenje, ni strpljenje.
