Sigurno ste znali da je „Mramor, kamen i željezo“ hit Robota iz 1966. godine, godinu ranije, dakle, 1965. ispjevao Ludvig Hirsch (Marmor, Stein und Eisen). Nemalo slušalaca je pomislilo da je to bila pjesma naših Robota. Kasnije smo je mogli čuti i u izvedbi Petera Maffaya.
Nije to bio jedini, što kažu, plagijat ugodan za uši. „Ako ima boga“, Bijelog dugmeta, u originalu je blues Yes-a „Owner of a Lonely Heart“, a „Bluz za moju bivšu dragu“ – „Since I`ve been loving you”, Led Zeppelina.
Širi popis „kopija“ bi iscurio preko okvira ovog osvrta.
„Zaustavite zemlju“ Prljavog kazališta, prije nas su čuli ljubitelji Petara Wolfa, pod nazivom „Come As You Are“, a jedan od napoznatijih falsifikata je, sjećate se, „Sviđa mi se ova stvar“. Legendarni hit Beatlesa „Twist and shout“.
Nama bi zanimljivije mogli biti dvije „druge“ glazbene numere.
Recimo „Deutschlandlied“, njemačka državna himna koju je izvorno skladao Joseph Haydn, kao glazbu za pjesmu „Gott erhalte Franz den Kaiser“ (Bože, čuvaj cara Franju), a za koju je stihove napisao August Heinrich Hoffman von Fallersleben, 1841. godine. Naša narodna verzija je „Vjutro se ja rano stanem“, koju maestralno izode Žiga i njegovi Bandisti. Tim više ako povjerujemo teoriji da je Haydn ustvari Hajdin, porijeklom gradišćanski Hrvat.
I ona zadnja, ne manje uzbudljiva.
„Zovi, samo zovi“ pjesmuljak koji se ori našim stadionima (u par verzija) izvorno je stara „srpska narodna budnica“, koja se zove „Zovi, samo zovi“. I dok hrvatska varijanta ide: „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati“, ona srpska ide ovako: „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati“.
Prvi je put „otpevana“ 1918. među Srbima u Južnom Banatu i uskoro bila poznata kao „Jugoslavska mati“. Kod nas se spominje u publikaciji Slavka Ježića iz 1923. Kroz vrijeme je izvorna verzija nadograđivana, pa se „Srijem, Banat i Bačka, tri srca junačka“ proširila sa „Herceg-Bosna, Lika, to je naša dika!“ Navijačka himna je korištena i u video igrici FIFa-e, uz svjetsko prvenstvo 2002.
A zašto sve ovo sppominjem!? Zato što se ovih dana svirala u Ćacilendu, gradskoj jezgri glavnog grada susjedne nam države. Kako bi, valjda, lakomislenima objasnili da se u šatorima Ćaci-age kriju i, da izvinete, ustaše.
Ili da pokažemo koliko možemo biti isti u netrpeljivosti.
