Potkraj ožujka bit će 100 dana Milanovićeve vlade. Bilo bi mudro do tada provjeriti i, ako treba, doraditi Vladin program. I objaviti ga i dalje zbunjenoj općoj i poslovnoj javnosti.
Zakonski bi trebalo odrediti da Vlada prijedlog proračuna mora objaviti petkom, nikako ponedjeljkom. Iz krugova, kao što se to obično kaže, ‘bliskih Banskim dvorima’ moglo se čuti da je u petak još vrijedio dogovor da se uštede u proračunu za 2012. ne smiju spustiti ispod 4,2 milijarde kuna. Onda je došao vikend i Milanovićeva je vlada u ponedjeljak izašla s uštedama od 3,4 milijarde kuna. Šestotinjak milijuna kuna nije iznos koji bi mogao spasiti ili upropastiti hrvatsku budućnost. Ali za godinu-dvije može se pokazati da je to taktiziranje u zadnji čas možda bio početak otupljivanja reformske oštrice Kukuriku koalicije.
Za sada je to ipak prerano tvrditi. Dva mjeseca nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast nitko odgovoran sa sigurnošću ne može tvrditi da već zna ishod mandata Milanovićeve vlade. Bilo da se kladi na uspjeh bilo na neuspjeh. Ovo sada faza je zbunjenosti i neizvjesnosti. U javnosti vlada pojednostavnjen dojam da će sve biti riješeno bude li Vlada odlučno skresala državnu potrošnju. Tri i pol milijarde nije bogzna što u odnosu na najave o najmanje dvostruko većim rezovima u proračunu, ali s druge je strane to prvo smanjivanje rashoda u 10 godina.
Vrijeme za provjeru
Kratkoročna ocjena proračunskog prijedloga, mjerena Vladinim kriterijima, bit će reakcija bonitetnih agencija. Članovi aktualne vlade ponavljaju da je prioritet zadržati kreditni rejting zemlje. Prema takvoj su logici uštede od 3,4 milijarde kuna okej, ako to rejtinškim agencijama bude dovoljan argument. U suprotnom Milanović i Linić (ponajprije njih dvojca) dobit će ozbiljan politički udarac.
Ipak, treba biti svjestan da je održanje kreditnog rejtinga i izbjegavanje bankrota državnih financija samo vatrogasna mjera. Ozbiljan posao ovu vladu tek očekuje. Možda bi Milanoviću i kompaniji bilo najmudrije iskoristiti trenutak kad budu brojili 100 dana na vlasti za predstavljanje dorađenog plana za započeti mandat. Nema tomu dugo da je Vlada iznijela svoj program. Ali, budimo iskreni, 100 dana uigravanja srušit će mnoge iluzije, učvrstiti možda poneku tvrdnju.
Tvrdoglavost da se slijepo provodi ono što je jednom najavljeno politički može biti opasno. Najuspješnije svjetske korporacije svaki kvartal provjeravaju svoje strategije. I bez milosti ih mijenjaju ako signali iz okružja to traže.
Ako vlast ima stvarne, a ne samo ‘uplašene’ razloge zbog kojih državnu potrošnju nije smanjila pet milijardi kuna nego samo 3,4 milijarde, onda je možda sudaranje s kompleksnom i kaotičnom stvarnošću uzdrmalo i neke druge nosive stupove Plana 21 i Vladina programa. Sad je vrijeme kad Vlada može procijeniti je li vrijeme za šok-terapiju ili taktiziranje. U ovoj fazi zbunjenosti politici možda odgovara da se slanjem zbunjujućih poruka (ministar jedno, premijer drugo, prvi potpredsjednik treće...) javnost smatra nesigurnom u stajalištima prema vlasti. No tko hoće dugoročnije imati saveznike, mora prema njima biti iskren.
Vrag je u detaljima
Sto dana vlasti dovoljno je za ‘uštimavanje’ orkestra i pravi početak. Poslije toga olakotnih okolnosti više ne može biti. Tri su mjeseca sasvim dovoljna da se premijer i ministri suoče s objektivno nevjerojatnom kompleksnošću upravljanja zemljom koja je na rubu financijskog ponora. Ministri koji to još nisu bili u tri mjeseca moraju urediti svoje ministarstvo iznutra, ispravo odrediti prioritete i testirati ideale s kojima su zasjeli u vruće fotelje. Vremena su burna, stvari se brzo događaju i odgovorni premijer već bi sredinom godine morao ocijeniti tko je od ministara položio prvi ispit, a tko pao. Vrag je u detaljima, kaže se. Pa tako, primjera radi, naizgled ideja bez nedostatka da se ulagačima s proračunom iznad 10 milijuna eura dodijeli poseban pratilac za svladavanje teškoća u dobivanju dozvola na terenu već trpi kritike. Zašto to ne bi imali i oni koji ulažu milijun eura? Tko kaže da 10 investitora s po milijun eura neće otvoriti više radnih mjesta nego jedan od 10 milijuna eura? Osim toga, kako ocijeniti da taj koji dođe s 10 milijuna eura na papiru nije blefer koji će poslije uložiti mnogo manje? Ili je državna administracija već pripremila proceduru prema kojoj će kažnjavati lažne megainvestitore...
Sljedećih će mjesec dana raščistiti maglu u vezi sa smjerom, metodama i kapacitetom koji ima ova vlada. Za odlučne poteze nakon prvih 100 dana ostat će samo još devet mjeseci prve godine vladanja. Vrijeme leti. Znaju to poduzetnici, morat će naučiti i političari. .
