Bio je još veći snijeg nego danas kada smo se vjenčali - pričaju Marica (68) i Antun (74) Fabšić iz Dolaca na proslavi punih 50 godina zajedničkog života, na svom zlatnom piru. Okupila se cijela familija, prijatelji, rodbina i kumovi iz njihovih svatova. Presretni Marica i Antun ponovno su rezali mladenačku tortu, plesali, ovaj put sa svojom djecom i unucima.
- Iskreno, nisam mislila da ću doživjeti ovaj dan, ali presretna sam i uzbuđena. Sjećam se kako je u našim svatovima bilo jako loše vrijeme, snijeg je padao i tako sam se je kao mlada vjenčala u crnim, gumenim čizmama. Išli smo pješice kroz duboki snijeg, drukčije se nije moglo - prisjetila se "mladenka" Marica.
"Mladoženja" Antun pričao nam je o zajedničkim godinama braka.
- Bez prave ljubavi ne bismo dogurali do ovog dana. Naravno bilo je među nama i trzavica, porječkali smo se tu i tamo, ali uz veliku ljubav sve smo zajedno uspjeli proći - kaže Antun.
Gospođa Marica ističe kako je nekada ljubav bila puno jača nego danas, brakovi su znatno duže trajali:
- Bilo je teško živjeti, puno se radilo, a zajedno se najviše toga moglo. Moj Antun nikada nije ruku dignuo na mene, uvijek smo se dobro slagali.
A Antun nastavlja:
- Život u siromaštvu nije nimalo lagan, a kada imaš pravog partnera uz sebe, i život je puno lakši. Ali moram reći da se puno ljepše živjelo, uživali smo u svakom novom danu, uz posao se zapjevalo, više se družilo nego danas. Danas mladi samo gledaju televizor ili su za računalom. Mi smo stalno bili vani, uglavnom radili, ali bilo je tu i igara, plesnih zabava, ma ljudi su bili puno jednostavniji nego danas, vladalo je veće zajedništvo.
"Mladenci" su izišli i na plesni podij, zaplesati kao nekad, a čula se ona poznata "... cijele noći snijeg polako pada, a dvoje mladih grije srca žar!"
Sudbonosna zamjena
Marica nam je ispričala još kako je "pala" u Antunove ruke.
- Bilo je to smiješno. Godina 1960. Ja sam bila kod naših prijatelja i pomagala zidati. Antun se vratio iz vojske i prolazio kraj nas, a ja sam ga zamijenila s jednim suseljanom i nekoliko puta dozivala toga prijatelja na što se Antun naravno nije odazivao. Mislim ja: neki "važan" tip. No, nakon što se okrenuo prema meni, shvatila sam da to nije osoba za koju sam mislila. Kada se on vraćao i skrenuo da vidi tko ga je vikao, ja sam se brzo sakrila iza cigli. Poslije smo se vidjeli pa ponovno susreli na zabavi tu kod nas u Dolcima, bolje se upoznali i tako sam postala žena tog "tajanstvenog prolaznika" - s osmijehom se prisjeća Marica.
