Priča

Ležala je u krevetu onog tikvana koji se hvalio kako je veliki ženskaroš i kako nema žene koja bi mu odoljela. Vlado nikada nije vjerovao u njegove priče, ali kada je vidio svoju ženu u krevetu tog mamlaza, krenula mu je para na uši. I možda bi ga odalamio, onako po pravo, ali je Ana u tom trenutku otvorila oči i nasmiješila mu se.

Sjeo sam na praznu stolicu i povukao rukav prema gore, a sestra je nekoliko sekundi kasnije obznanila da je cijepljenje gotovo i da se mogu obratiti prisutnima. Ustao sam i uzeo mikrofon u ruke. Prisutni su zapljeskali očekujući da ih nasmijem do suza što ću i učiniti.

Najljepša haljina koju žena može odjenuti je zagrljaj muškarca kojeg voli. Za sve one koji niste imali tu sreću, evo me!

Bila je moja kolegica iz srednje škole, jedna od onih koja mi je prirasla srcu na poseban način. Bila je drugačija od nas, i po načinu odijevanja, po frizuri i urednosti koja je nadmašila njezine tinejdžerske godine, te po držanju i ponašanju koje se razlikovalo od većine kolegica, nestašnih i nasmijanih djevojaka kojima sam pripadala.

Jeste li ikad u životu imali nešto što vam se svidjelo, što ste voljeli, ali kasnije, iz vama poznatih razloga, dogodilo se da vam više nije bilo stalo do toga, jednostavno rečeno, više nije pasalo!?

Zaustavio sam se pred garažom, otključao je i ugurao motor u njezinu unutrašnjost. Izvadio sam maslac iz sjedala i izašao van kad me zaskočio tip sa šiltericom navučenom doočiju, zaštitnom maskom preko nosa i nožem. Pare na sunce, urlao je.

Ponekad prođe i po tjedan dana da se Ivo, Josip i Franjo ne nađu u omiljenom kafiću. Do tada se dogodi ponešto novih situacija oko kojih krene rasprava ili jednostavno razgovor. Sa zadovoljstvom su dogovorili sastanak, a pošto su odgovorni i cijene svoje sugovornike i prijatelje, nitko nije kasnio. Međutim, ponekad, ne često, razgovor krene u drugom smjeru, a razlog je taj što im se zna priključiti četvrta osoba, najčešće prijatelj iz djetinjstva ili iz škole.

Prestajem pisati, to je moja konačna odluka, obznanio sam ukućanima sinoć u vrijeme večere. Nije bilo reakcije, nitko se nije zagrcnuo niti pao sa stolice. Znao sam u čemu je stvar, jasno im je da kad ja nešto obećam to i izvršim. Dakle, nije bilo ni teoretske šanse da promijenim odluku. Znaju i žena i djeca da sam već nekoliko stotina puta odlučio kako prestajem piti alkohol i nekoliko desetaka puta sam prestajao pušiti. Ovoj radikalnoj odluci prethodilo je nekoliko stvari na kojima mi je supruga stalno prigovarala.

Korona je svima na ovoj zemljanoj kugli promijenila živote. Iznimka nisu bili ni stanovnici Strašnosela. Povukli su se u svoje kuće, pomno pratili vijesti, upijali svaku novu informaciju i pridržavali se sveg propisanog.

Dolaskom na odjel palijative, osim mirisa dezinfekcijskog sredstva, osjetila je i neki njoj nepoznati miris. Miris boli, miris umirućih i miris smrti. Više nego drugdje čuli su se uzdasi i jauci. Zastala je, duboko udahnula i po prvi puta na njenom licu nije bilo osmjeha.

Nije mi se život mnogo promijenio u ove zadnje četiri godine otkako živimo u izolaciji. Čak bih mogao reći da su se neke stvari poboljšale, na primjer veza kćeri s dečkom iz Suhopolja. Zbog zabrane izlaska iz grada nisu se vidjeli četiri godine, a ljubav plamti istim žarom, odnosno plamenom. Eduard, sin, upoznao je predivnu, doduše udanu, ženu preko neke od društvenih mreža. Zaključujem da je, za razliku od moje žene, vrlo nesretna u braku.

Sto devedeset sedmi je dan izolacije, ne radimo, ne izlazimo, pridržavamo se uputa i uživamo u krugu obitelji, odnosno jedno u drugome.

Valentinovo je svakako jedan od najvažnijih dana u godini. Slavi se ljubav, a ima već sto godina kako je ta ista ljubav i službeno priznata u većem dijelu svijeta. Čak se i poneki brakovi sklapaju iz ljubavi.

Iako sam se trudila biti što tiša, probudilo ju je šuškanje jakne. Onako polusnena pogledala me u čudu i nevjerici: I ti stvarno ideš dolje takva?!

Zlodusi su nekada bili ljudi, ali je njima ovladala pohlepa i želja da budu moćni.bTo su i postali, gazeći sve pred sobom, bez imalo srama i straha. A onda su počeli pomalo vladati ljudima.Ljudi su nekada bili naivni, otvorena i dobra srca. Vjerovali su zlodusima i nasjedali na njihove slatkoriječive priče. Kada su shvatili pravu istinu, bilo je prekasno.

Nije slučajno što sam se kandidirao za predsjednika. Izbori su se poklopili s izlaskom mog ljubavnog romana „Motorna pila u mračnom haustoru“ pa sam iskoristio ogromnu popularnost i eto me na listi. Prije same kandidature proveo sam anketu među svojim obožavateljima. Svima sam podijelio anketni listić sa samo jednim pitanjem: Želite li me za predsjednika ?

Juliška, Mariška, Anuška i Francika se znaju oduvijek. Još iz doba pelena. Kao prave prijateljice povjeravale su jedna drugoj sve tajne. Redovito su se družile svake nedjelje u isto vrijeme, dijelile savjete i bile potpora jedna drugoj u svakom trenutku. Jedina neispunjena želja im je bila da provedu zajednički vikend negdje zajedno.

Pomalo se počela zahuktavati politička scena i rat je bio na pomolu. Prijateljica ga je srela, imao je pištolj. Pozdravi si prijateljicu i reci joj neka se čuva, poručio mi je mašući pištoljem prijateljici ispred nosa.Ubrzo je otišao za Srbiju.

Počeo ju je primjećivati proteklog ljeta. Prolazila je gradom najčešće u društvu jedne ili dvije prijateljice. Raspitivao se okolo pa saznao da joj je ime Marija i da studira književnost. Marko je prilično uporan tip kada su djevojke u pitanju. Počeo je izlaziti na ista mjesta kao i ona i čekao priliku za upoznavanje.

Još jednom sam provjerio jesam li stavio u džep sva četiri naliv pera kojima ću potpisivati knjige i produžio korak. S udaljenosti od nekih sto metara ugledao sam nekoliko stotina ljudi koji mirno stoje držeći knjigu u ruci. Mrvicu sumnjivo bilo mi je što gotovo svaki odrasli vodi sa sobom dijete. Zaključio sam da za Hrvatsku ima nade, nasmiješio se i približio mnoštvu.